Kada se priča o strahovima kod djece većina ljudi primarno ima negativne asocijacije na njihovu pojavnost. Međutim, strah je jedna od osnovnih ljudskih emocija koja se pojavljuje već u djetetovom najranijem razvoju te nam je potrebno za naš razvoj. No, ipak je bitno istaknuti kako postoji razlika između „normalnih“ strahova i strahova koji nam otežavaju svakodnevno funkcioniranje. Promatrajući razvoj sve djece istraživači su shvatili da postoje univerzalni strahovi koji prate kognitivni razvoj djeteta.
Što su razvojni strahovi?
Tako danas poznajemo razvojne strahove – prirodne i očekivane strahove koji se pojavljuju u
određenoj dobi djeteta. Često suočavanje s takvim razvojnim strahovima upravo dovodi do
djetetovih novih spoznaja i razumijevanja svijeta oko sebe. Iako pojavnost određenih razvojnih strahova zna zabrinuti i roditelje, važno je istaknuti ta pojavnost istih najčešće nije razlog za brigu te da će isti s vremenom proći.
Kako se mijenjaju strahovi ovisno o djetetovoj dobi?
Svako životno razdoblje najčešće prati pojavnost specifičnih strahova.
Primjerice kod djece u dobi od 0 do 2 godine najčešće se pojavljuje strah od nepoznatih osoba i okruženja te strah od glasnih zvukova. Također, izražen je i strah od odvajanja od bliskih osoba jer dijete još uvijek ne može pojmiti da će se osoba koja odlazi najvjerojatnije i vratiti.
Djeca u dobi od 3 do 4 godine mogu doživjeti intenzivnije strahove od mraka, životinja, prirodnih nepogoda, sjena, odvajanja od roditelja, osoba u uniformama. Strahovi postaju složeniji jer djeca sve više razvijaju proces imaginacije pa im je ponekad teško i razlikovati zbilju od stvarnosti.
Djeca u dobi od 5 do 7 godina strahovi djelomično postaju i konkretniji iako se i dalje mogu
pojavljivati strahovi od određenih imaginarnih situacija. Djeca se u ovoj dobi često mogu bojati nesreća, tjelesnih ozljeda, bolesti, smrti… S druge strane, čudovišta, mrak, svemirci ili izmišljeni likovi i dalje mogu stvarati izraziti osjećaj nelagode.
Kod djece rane školske dobi česti su strahovi od neuspjeha ili kritike (školske obveze); strah od prirodnih nepogoda; strah od povrede ili nasilja.
U kasnoj školskoj dobi i ranoj adolescenciji najčešči strahovi su vezani uz socijalnu neprihvaćenost, strah od nepravde i/ili kazne te globalnih problema (ratovi itd).
Kako pristupati kada vidimo da je dijete uplašeno?
Iako se odraslima ponekad može činiti da su neki razvojni strahovi „glupi i besmisleni“, jako je važno moći pogledati svijet iz perspektive djeteta. Zamislite situaciju u kojoj se dijete zaista boji da će po noći doći čudovište koje se nalazi ispod njegovog kreveta. Vjerojatno da može izabrati želi li se ili ne želi bojati tog čudovišta dijete bi vjerojatno izabralo da ne želi jer bi ugodnije utonulo u san, međutim, djetetov kognitivni razvoj mu ipak to ne dopušta. Isto vrijedi i za sve druge situacije kojih se dijete potencijalno može bojati. Zbog toga je svim djetetovim strahovima važno pristupiti empatično i podržavajuće. Način na koji roditelji/skrbnici reagiraju na dječje strahove može značajno utjecati na to kako će dijete usvojiti strategije suočavanja sa strahovima.
Evo nekoliko koraka koji Vam mogu pomoći:
1) Prije svega verbalizirajte djetetov strah
„Vidim da te ovo baš prestrašilo“ – na taj način „dopuštate“ djetetu da iskaže emociju koju
doživljava te normalizirate proces
2) Razgovarajte o strahu
Ako dijete već može verbalizirati pokušajte razgovarati o strahu. Postavite mu pitanja poput
onih: „Čega se bojiš?“, „Što misliš da bi se moglo dogoditi?“. Odgovori na ova pitanja Vas
vjerojatno mogu i iznenaditi jer je dječja mašta zaista neograničena. Ovisno o djetetovim
odgovorima pričajte o tome koliko su realne mogućnosti da se njihovi strahovi zaista i
ostvare. Ako se neki strah zaista i može dogoditi nemojte im obećavati da se sigurno ta
situacija neće dogoditi (vjerojatno postoji tek mala vjerojatnost da se dogodi i to možemo
reći djetetu), ali mu izrazite podršku i recite da ćete ga kao roditelj/skrbnik uvijek nastojati
zaštiti.
3) Modelirajte smirenost
Djeca najčešće oponašaju reakcije roditelja. Ako primijetite da se dijete nečega intenzivno
boji, a Vi kao roditelj/skrbnik također jače emocionalno reagirate na djetetovo doživljavanje
djetetov intenzitet emocije će vjerojatno porasti. Pokušajte ostati smireni i ponudite djetetu
podršku, možete mu primjerice reći: „Zajedno ćemo pronaći način kako ovo možemo riješiti“.
4) Postupno se suočavajte sa strahom
Strahovi najčešće odlaze kada se s njima i suočimo. Kada objekt/izvor straha kontinuirano
izbjegavamo on će u našim glavama najčešće postajati sve strašniji i strašniji. Zbog toga je
dobro izlagati se našim strahovima, a isto vrijedi i za djecu. Međutim, važno je paziti da djecu
ne preplavimo s onim čega se boje (npr. ako se dijete boji psa da ga dovedemo u prostoriju s psom i pustimo da mu pas prilazi) već da ih postepeno izlažemo strahovima. U osnovi to znači korak po korak – prvo prilazimo situacijama koje djeci izazivaju strah, ali u manjoj mjeri,
prema situacijama koje im izazivaju veći intenzitet straha.
5) Učite dijete strategijama suočavanja
Naše tijelo najčešće snažno reagira kada se nečega bojimo te na jedan način „bude u grču“.
Pomozite djeci da usvoje strategije dubokog disanja koje im u takvim situacijama mogu
pomoći. Također, pomozite djetetu da pronađe pozitivnije misli koje mu mogu pomoći u
trenucima kada im „mozak okupira“ neka jako negativna scena ili misao.
6) Uvijek pružite podršku
Bilo razgovorom, bilo fizičkim kontaktom, uvijek djetetu budite podrška.
U kojim situacijama potražiti stručnu pomoć?
Stručnu pomoć potrebno je potražiti kada primijetite da pojavnost određenog straha značajnije ometa djetetovo funkcioniranje – primjerice da dijete odbija izvršavanje određenih aktivnosti (npr. odlaske u vrtić/školu, druženje s vršnjacima…), da strah traje puno dulje nego što je to očekivano za tu razvojnu fazu, da se pojavljuju psihosomatske poteškoće (npr. česte glavobolje, trbuhobolje…), da dijete ima intenzivne emocionalne reakcije uslijed percipiranog straha (npr. nekontrolirano plakanje, agresivne obrasce, izraženiji osjećaj bespomoćnosti…), da se strah potencijalno širi i na druga područja ili da se Vi kao roditelji/skrbnici osjećate da ne „znate kako izići na kraj sa situacijom u kojoj se nalazite“.
Stručnu podršku u nošenju sa strahovima djeca mogu dobiti i kroz naš ciklusu radionica "TAJNA HRABROSTI - PUTOVANJE KROZ STRAH" koje su namijenjene učenicima nižih razreda osnovne škole koja se suočavaju s uobičajenim dječjim strahovima, bilo da se radi o strahu od mraka, visine, nepoznatih situacija ili drugih izazova. Kroz igru, priče, crtanje i grupne aktivnosti, djeca će naučiti prepoznati i izraziti svoje strahove, te ih bolje razumjeti i hrabro savladati.
Cilj radionice je, uz podršku psihologinje, potaknuti djecu da kroz zabavu i igru otkriju kako svaki strah postaje manji kada ga podijelimo s drugima. Kroz pozitivne primjere i tehnike suočavanja, djeca će razviti vještine koje će im pomoći da u izazovnim situacijama osjećaju sigurnost i samopouzdanje. Na kraju radionice, svako dijete će imati priliku podijeliti svoja iskustva i postati "junak hrabrosti" u svojoj priči.
Commenti